U domu penzionerke Manje Kolašinac, Kurban-bajram miriše na tradiciju, domaće kolače i uspomene koje se prenose s generacije na generaciju. Dok danas bajramske sofre krase raznovrsne poslastice, Manja se s posebnom toplinom prisjeća vremena kada se od malo stvaralo mnogo.
„Pazarsko je pravilo – na stolu prvo mora biti baklava“, kaže ona kroz osmijeh. Nekada su, priča, najčešće pripremani dudovi i ravanije, dok danas na soframa svoje mjesto pronalaze ružice, tulumbe i brojni sitni kolači. Goste dočekuje domaćom đulsijom, napravljenom od ruža iz njene bašte, čuvajući običaje koji su obilježili njeno djetinjstvo.
„Prije si morao od ničega napraviti nešto“, prisjeća se Manja.
Iako su se vremena promijenila, ono što smatra najvažnijim ostalo je isto. Za nju Bajram nije samo bogata trpeza, već prilika da se porodica okupi, da se vrata doma otvore za goste i da se podijeli radost sa najbližima.
„Kuće su nekada bile male, ali pune ljubavi, sloge i poštovanja.“
Upravo u tim uspomenama krije se vrijednost koju Manja nastoji sačuvati. U vremenu kada se radovalo jednom kolaču, sreća je bila veća jer su porodica i zajedništvo bili u središtu svega.
