Generacijama unazad, žene Sandžaka nose priču, dostojanstvo i vrednosti koje oblikuju ovaj kraj. O tome kako se ta snaga prenosi generacijama, razgovarali smo sa književnicom Šefkom Begović-Ličina, koja u svom radu decenijama beleži sudbine i unutrašnji svet sandžačke žene.
Begović-Ličina ističe da je sandžačka žena oduvek bila svestrana: domaćica, supruga, majka, snaha, prijateljica, komšinica, ali i vredna i uspešna poslovna žena.
Uvijek sam je zamišljala kao granitnu stijenu”, kaže ona. “Žene s ovih prostora, bez obzira na vjeru, nose iz kuće iste temelje – snagu, postojanost i spremnost da budu zadivljujuće u svemu.
Govoreći o vremenu svog detinjstva, priseća se da je položaj žena imao svoje lepote, posebno kroz druženja i međusobnu podršku. Ipak, kako kaže, sandžačka žena je u mnogim slučajevima bila obespravljena, pa čak i izostavljana iz nasledstva.
Upravo ta nepravda, kaže Begović-Ličina, bila je pokretač njenog pisanja.
Željela sam da branim ženu koja je bila sposobna za sve, a za sebe nije tražila ništa.
Ona navodi da su promene počele kada su žene počele obrazovanije pristupati verskim tekstovima i shvatati da se određene odredbe odnose i na njih. Vraćale su se sebi, jačale finansijski i postajale samostalnije, čime su se izborile za svoja prava i svoj glas. Danas, navodi ona, sandžačka žena ostaje stub kuće, bez obzira na to da li je završila visoke škole ili radi najskromniji posao, a ulogu majke ističe kao najvažniju.
Najbolja investicija je ulaganje u djecu. Žena je ta koja formira kvalitetnu generaciju.
Za kraj poručuje jasnu poruku mladim ženama Sandžaka, govoreći o sticanju poštovanja i poverenja: “Poštovanje se ne zaslužuje fasadom, niti ogoljenim tijelom, već ponašanjem i stavom.”
Dan Sandžaka podseća nas da se identitet ovog kraja ne čuva samo kroz istorijske činjenice, već kroz svakodnevne gestove žena koje ga nose u sebi. Njihova snaga, rad, negovanje moralnih vrednosti i predanost porodici i zajednici ostaju jedan od ključnih temelja očuvanja specifičnosti i kulture Sandžaka.
Dan Sandžaka ustanovljen je u znak sećanja na osnivanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS) u Pljevljima 1943. godine, a širom Sandžaka obeležava se nizom kulturnih manifestacija.