Priznajem.
Često sam bila ljubomorna na muškarce. Još kao dijete, nerviralo me je što dječaci mogu nešto, a djevojčice ne. Dječacima se oduvijek opraštalo mnogo više nego djevojčicama.
Priznajem.
Željela sam biti dječak. Biti dječak je izgledalo lakše i superiornije.
U čast Međunarodnog dana djevojčica, svojoj unutrašnjoj djevojčici koja nikad nije odrasla i ovoj mojoj rođenoj, koju za ruku držim, želim:
Da kažeš sve što misliš, sve što te žulja, sve što te tišti i sve što hoćeš ili nećeš — glasno i nedvosmisleno.
Da znaš da vrijediš uvijek, i onda kad se ne uklapaš u društvene kalupe i misliš da stršiš.
Da radiš na sebi i ugađaš sebi jer to nije ništa strašno, ali i da njeguješ ono dobro u sebi i da drugima budeš od pomoći koliko možeš.
Da se nikad ne osjećaš manjom zbog toga što si djevojčica — u tome je tvoja snaga, a ne slabost.
Da uvijek treba da pokažeš osjećanja, ma kakva da su.
Da vjeruješ u sebe, jer granice postavljaš samo ti.