Iz ugla Amine Šehović Kamberović: Meni moje djece nema dosta, ima ih taman onoliko koliko srcu dovoljno

Stojimo u redu koji se kreće ka teti koja vešto isrtava dječija lica. Stojimo mojih petoro djece i šesto dijete u kolicima pored mene i ja. Čekamo poštujući svakoga ko je ispred nas. Dok čekamo pričamo šta će ko da izabere da mu teta nacrta na licu. Lijep je dan i sva su djeca radosna jer je povod okupljanja lijep. Svi su bili raspoložni osim jedna tete, koja gurajući svoje dvoje djece ispred nas, gundjajući nešto, svojim stavom vidno pokazuje da je nervozna.
Pustili smo jedno njeno dijete, iako smo i mi dugo čekali svoj red ali vodila sam se time da nešto žena žuri, a želi da udovolji svojoj djeci. Kada je ponovo moje dijete došlo na red, pokušala je nasilno da ugura svoje dijete ponovo. Da stvar bude još strašnija, njena djeca nisu htjela da budu ispred moje djece. I njena su djeca uživala u pjesmicama koje su odjekivale okolo i smijala se zajedno sa ostalom djecom.
Tada sam joj se se obratila: “Izvinite, ali i mi čekamo. I moja djeca čekaju”.
“Čekate, ali gledaj šta vas ima. Doveli ste toliko djece. Čist bezobrazluk”. Podviknula je ljutito.
Tu sam se slomila. Smirivala sam samu sebe zikrom da ne viknem na nju I izbacim sve ono što sam gomilala u sebi a što se prikupilo od tudjih komentara vezano za više djece i moje odluke da rađam smelo i hrabro.
Konačno sam se sastavila i odgovorila: “Nema njih dosta, nego dovoljno. A vi ste drski i diskiminišete moju djecu. Zašto?”
Rukom mi je pokazivala da ne želi sa mnom dalje da razgovara, a i nije više morala. Sve je svojim stavom rekla.
Ovo je primjer jedne žene ali ovakvih stavova ima mnogo, što su mi i potvrdile majke koje su mi se javljale nakon moje objave na instagramu, a imale su slično iskustvo.
Sada se svima obraćam u ime svih majki koje imaju više djece:
Nama njih nema mnogo, ima ih taman onoliko koliko nam je srcu taman.
Dok stojimo u redu sa troje, četvoro, šestro djece, osjećamo poglede. Često čujemo i komentare. Nekome smo prepreka, nered, buka. Sporost.
Ali mi znamo šta smo:
Mi smo porodice koje donose puno radosti za zajednicu. Mi sa svojom djecom stojimo i čekamo red bez traženja prednosti. Tražimo da se naše prisustvo ne doživljava kao teret ili višak.
Naša djeca nisu problem, niti broj na koji treba prevrtati očima i koji treba gurati da svoje dijete staviš ispred mog djeteta. Naša djeca su milost, dar, ljubav, život. I da – nekada znaju biti i haos, ali iskljućivo svojim roditeljima :D.
Zato ubuduće kada vidite mamu sa puno djece, ne brojite joj djecu. Brojite joj snagu. Njeno strpljenje. Njenu želju da usreći svoju djecu, na šta ima pravo kao i roditelji sa jednim ili dvoje djece.
Zamislite da nekome ja kao majka sa više djece kažem majki koja ima jedno dijete: “Moje dijete će ispred, vas ima malo”. Šta bi se o meni tada pomislilo? Ništa pozitivno, sigurno!
I poruka svim roditeljima je da danas svi mi odgajamo djecu za budućnost i zato pazite kakve im stavove ostavljate. Da li će dijete biti ono koje drugog i drugačijeg diskriminiše zavisi isključivo od roditelja danas.