Međunarodni dan žena, 8. mart, već više od jednog vijeka simbol je borbe za ravnopravnost, dostojanstvo i prava žena širom svijeta. Iako se danas često obilježava uz cvijeće, poklone i čestitke, suština ovog dana mnogo je dublja. Osmi mart je podsjetnik na istorijsku borbu žena za pravo glasa, pravo na rad i jednak položaj u društvu.
U anketi koju smo sproveli među ženama, postavili smo jednostavno pitanje – šta zaista žele za Osmi mart? Odgovori su pokazali da su njihove želje mnogo jednostavnije nego što se često misli. Najčešće riječi koje su se ponavljale bile su: ljubav, pažnja i posvećenost.
„Želim da muž ne dijeli poslove na muške i ženske. Da shvata diskusiju kao rješenje problema a ne kao nepoštovanje prema njemu. „
Za mnoge žene poklon nije ono što ovaj dan čini posebnim. Ono što žele jeste da budu viđene, saslušane i poštovane, ne samo jednog dana u godini, već svakog dana. Ljubav se, kako kažu, ne mjeri buketom cvijeća, već odnosom koji partneri, porodica i društvo imaju prema njima tokom cijele godine.
„Više pažnje i brige generalno, ne u materijalnim stvarima nego eto tako u nekim odlukama, sitnicama, načinu ponašnja prema meni. „
Pažnja je još jedna od stvari koju žene posebno ističu. Ona se ogleda u svakodnevnim sitnicama – u podjeli kućnih obaveza, u podršci na poslu, u razumijevanju i u priznanju za trud koji često ostaje neprimijećen.
„Da se obučem kako ja mislim da treba, a da me niko ne komentariše“.
Posvećenost, treća riječ koja se često mogla čuti, govori o potrebi za ravnopravnim odnosima. Žene žele partnere koji će biti prisutni i podrška, porodicu koja će cijeniti njihov rad i društvo koje će prepoznati njihov doprinos.
„Želim da se kod nas promijeni način razmišljanja da su kuća i djeca samo obaveza žene, to je naš zajednički dom i naš zajednički život, pomoći svojoj ženi nije sramota, naprotiv, ukoliko nam pomognu samo ćemo osjetiti veću ljubav i brigu prema nama“.
Osmi mart je zato mnogo više od praznika. On je podsjetnik na sve žene koje su se kroz istoriju borile za prava koja danas često uzimamo zdravo za gotovo, ali i na činjenicu da borba za potpunu ravnopravnost još uvijek traje.